Na prvoj tribini u Knjiżnica i Čitaonica Bogdana Ogrizovića, (Preradovićeva 5) 26. rujna 2018. (srijeda) u 19,30 sati pod nazivom “POSTOJI LI GEN MRŽNJE?” govore naši najugledniji istraživači ljudskog mozga:
- akademik dr.sc. IVICA KOSTOVIĆ, profesor emeritus, osnivač i dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta u Zagrebu
- Neurobiološke osnove socijalnog i emocionalnog ponašanja koje se mogu analizirati metodama slikovnog prikaza mozga
- Funkcije emocionalnog, socijalnog i kognitivnog mozga
- Amigdala i frontalni mozak, te uloga frontalnog mozga u prosocijalnom ponašanju ( frontalni mozak i uloga okoline i edukacije)
- Naslijeđeni dio, potreba borbe za opstankom, osjećaj ugroze i potreba za reprodukcijom preko izravne veze sa prosocijalnim mozgom se prenose na amigdalu
- Uloga OKSITOCINA, hormona stražnjeg režnja mozga, zaduženog između ostalog za porod i dojenje, u procesu stvaranja povezanosti i empatije
- Genetski utjecaj hormona na glasovanje i politički izbor
-
prof.dr. sc. MARIO VUKŠIĆ, voditelj Laboratorija za neurohistologiju i neuroanatomiju Hrvatskog instituta za istraživanje mozga i voditelj jedinog doktorskog studija iz neuro znanosti u Hrvatskoj
-
Neurobiološka podloga emocija
Iako emocije obogaćuju naš život, utječu na donošenje ključnih životnih odluka te predstavljaju moćni sustav koji nam omogućava brzu procjenu trenutne situacije, kao i reakciju na nju, teško ih je zapravo definirati. Svi ste zasigurno iskusili sljedeće; za nekoliko trenutaka počinje vam važan ispit, osjećate se napeto, ukočeno sjedite preko puta ispitivača, srce vam lupa, dlanovi vam se znoje, pokušavate govoriti drhtavim glasom, a po vašem držanju tijela i izrazu lica i slučajni namjernik bi odmah primijetio da ste preplavljeni osjećajem straha. Zašto osjećate strah?Brojne strukture mozga uključene su u obradi osjeta straha, kao i u različitim drugim emocijama; tuge, radosti, mržnje, bijesa, a one najvećim dijelom pripadaju tzv. limbičkom sustavu. Zahvaljujući velikom napretku neuroznanosti u proteklih nekoliko desetljeća uspjelo se objasniti neka od moždanih mehanizama koji leže u podlozi emocionalnih reakcija, utjecaj genetskih i okolišnih čimbenika na njih, a sve je to utrlo put razvitku novih terapeutskih postupaka koji bi se mogli koristiti za liječenje poremećaja emocionalnih reakcija u nekim bolestima.
-
- doc. dr. sc. ŠPIRO JANOVIĆ, specijalista psihijatar, pročelnik Zavoda za hitna stanja, krizna stanja i psihotraumatologiju Klinike za psihijatriju KBC Zagreb
- Psihologija mržnje
Na osobnom nivou mržnja je odraz karaktera, ali na socijalnom, društvenom nivou predstavlja kulturu. Agresija koja je ujedno najuočljivija manifestacija mržnje, u normalnim uvjetima predstavlja odgovor na doživljaj ugroženosti i neophodna za preživljavanje svih živih bića, ali kada se javlja bez provokacije u vidu mržnje, bijesa, kaosa i zla predstavlja osobinu koja je jedinstvena za čovjeka.Mržnja kod pojedinca ima tri osnovne komponente: percepciju ili spoznaju da je ona prisutna, prisutan osjećaj intenzivnog nezadovoljstva i akciju kao provođenje agresivnih impulsa u djelo. Treba razlikovati pohlepu, zavist i ljubomoru kao elemente mržnje. Pohlepu za dobrim i vrijednim što drugi posjeduju, zavist koja ne predstavlja želju za posjedovanjem već želju da drugi ne posjeduju i ljubomoru koja je vezana za interpersonalne odnose i rivalitet.Pri tome važnu ulogu ima narcizam koji uvijek ima dio mržnje prema samome sebi zbog prepoznavanja neželjenog realiteta kada se usporedimo sa drugom, boljem osobom i koji koristi dva mehanizma kompenzaciju kroz uvećanje vlastitog selfa ili zavist koja umanjuje drugoga. Ono što ljudi mrze u drugima su stvari koje se boje u sebi. Ovaj kompenzatorni mehanizam javlja se u rano formativno doba kada doživljavamo da nas “loše” u nama stavlja u opasnost da budemo odbačeni i sami. Sudjelovanje u grupi, stvara osjećaja veze koji ispunjava prazninu i umanjuje strah i tjeskobu radi nepostojanje razvijenog vlastitog identiteta. Mržnju potiču dvije ključne emocije ljubav i agresija: ljubav prema grupi sa kojom se čovjek identificira i koju preferira, a agresija prema grupi koja se smatra različitim, opasnom i prijetećom. U takvoj situaciji grupna mržnja prema drugima može stvara osjećaj moći pri čemu se napadajući druge privremeno oslobađamo od unutarnje nesigurnosti i patnje.Da bi prestali mrziti druge prvo moramo naučiti živjeti sa sobom i prestati mrziti sebe. Tek tada možemo razviti dostatnu empatiju i suosjećanje za druge ljude. Mržnja se uči od najranije mladosti kao maladaptivni psihološki mehanizam obrane. Nepobitno je da smo svi rođeni sa sposobnošću za agresiju i mržnju, ali i sa sposobnošću za suosjećanje. Što će prevladati predstavlja u jednom dijelu i svjestan odabir pojedinca, obitelji, zajednica i kulture općenito.
- Psihologija mržnje