Programi koji povezuju sjećanje, obrazovanje, umjetnost, baštinu i javni prostor.

Projekt razvija suvremene, pristupačne i vizualne obrazovne alate za mlade, nastavnike i širu javnost. Posebno se bavi načinima na koje su politike isključivanja zahvaćale različite skupine, uključujući žene, muškarce, djevojčice i dječake, te kako se povijesno znanje može povezati sa suvremenim oblicima diskriminacije i isključivanja.

Aktivnosti uključuju mapiranje obrazovnih potreba, međunarodne komemorativne i studijske programe, istraživačku razmjenu, radionice sa stručnjacima za povijest, grafički dizajn, multimediju i IT, razvoj interaktivnih alata, pilot radionice s učenicima i nastavnicima te javnu diseminaciju rezultata.

Program uključuje osobe s migrantskim i izbjegličkim iskustvom u interpretaciju lokalne baštine te otvara pitanja identiteta, pripadanja i susreta u zajednici. Zamišljen je kao participativni program u kojem sudionici ne dolaze samo kao publika, nego kao interpretatori baštine i vlastitog iskustva.

Pilot-program u 2026. godini povezuje Centar, muzejske partnere i organizacije koje rade s izbjeglicama, migrantima, azilantima i stranim radnicima.

Brundibár ima posebno mjesto u povijesti Centra jer je upravo tom operom započelo njegovo javno programsko djelovanje. Hrvatska praizvedba održana je ispred Prve hrvatske tvornice ulja u Zagrebu, čime je povezana kultura sjećanja, umjetnost, obrazovanje i javni prostor.

Umjetnost i kultura u radu Centra obuhvaćaju i koncerte, izložbe, javne intervencije i programe u javnom prostoru, od izvedbenih projekata do vizualnih i edukativnih formata koji temu sjećanja približavaju različitim publikama.

Program se razvija u suradnji i koprodukčiji s Udrugom Festival suvremenog židovskog filma Zagreb – Festivalom tolerancije, kroz izvedbe, obrazovni rad i gostovanja u više hrvatskih gradova, uključujući Zagreb, Jasenovac, Osijek i Split.

Program povezuje komemoraciju, istraživanje, obrazovanje i suradnju sa zajednicom. Centar ga razvija u međunarodnom okviru projekta Stolpersteine i u suradnji sa zakladom Stiftung - Spuren, čime se lokalna mjesta sjećanja povezuju sa širom europskom memorijalnom praksom. Nakon sedam novih kamena spoticanja postavljenih u Osijeku u lipnju 2026., ukupni broj postavljenih kamenih spoticanja u programu Centra iznosi 166.

Program okuplja predavače, istraživače, nastavnike, studente, novinare i javnost oko tema koje zahtijevaju precizno znanje i odgovoran javni jezik. Posebna pozornost posvećuje se povijesnom revizionizmu, poricanju i iskrivljavanju holokausta.

U sklopu programa posebno su istaknuti video priča Duga i priručnik Duga - priča o jednakoj različitosti, s didaktičkim materijalima za rad s djecom od 3 do 6 godina. Materijali odgojiteljima daju poticaje za razgovor, igru, stvaralačko izražavanje i učenje o poštovanju različitosti, a program se dalje razvija kroz nove umjetničke radove primjenjive u ranom i predškolskom odgoju.

Programi na Zrinjevcu povezuju povijest grada, kulturnu baštinu, manjinske jezike, glazbu, izložbe, radionice i susrete građana. U tom formatu Centar izlazi iz institucionalnog prostora i neposredno ulazi u svakodnevicu grada.

Program je zamišljen kao dostojanstveno jutarnje događanje u ambijentu vrta: kratko stručno izlaganje, tematska šetnja, glazbeni i folklorni segment te prigodna dokumentarna izložba. U središtu je povijesna priča o Bohuslavu Jirušu, češkom botaničaru i prvom profesoru botanike na Sveučilištu u Zagrebu, čiju je ideju 1889. ostvario dr. Antun Heinz, uz nacrt Vrta izrađen u suradnji s nadvrtlarom Vítězslavom Durchánekom.

Botanički vrt nije samo zelena oaza, nego prostor u kojem se susreću znanost, baština, manjinske zajednice i javna kultura. Program zato povezuje povijest grada, češki trag u razvoju zagrebačke znanosti i iskustvo zajedničkog boravka u javnom prostoru.

Ciklusi poput Žene koje mijenjaju društvo ili Zašto se mrzimo? povezuju stručnjake, umjetnike, autore, mlade i širu javnost. Riječ je o programu koji javni dijalog shvaća kao dio kulture tolerancije.

Projektni okvir povezuje očuvanje industrijske baštine, urbanu memoriju i pitanje što napušteni industrijski prostori mogu postati u suvremenom gradu. U kontekstu Centra, Uljara nije samo zgrada nego prostor budućeg susreta, učenja i javnog programa.

U ranijim fazama javnog predstavljanja projekta Centar je na ogradi Uljare postavio 2D hologram o revitalizaciji Centra, kao izložbeno-informativnu intervenciju u javnom prostoru.